Kad smo saznali dijagnozu, prvo mu je pitanje bilo:”Koliko ću dugo morati ostati u bolnici?”. A onda, kada je saznao da se radi o dugotrajnom liječenju, odjednom je više nego ikad poželio ići u školu. Bio je pun pitanja. “Pa kako ću sada bez škole, nemam ni patike, a ni bilježnice još nismo kupili. A što je s knjigama?” Morao se pomiriti da će sve to još neko vrijeme biti na čekanju, rekla je Marija Lemo, majka Filipa (15) iz Kaštel Starog. Dječaku je nedavno dijagnosticirana stečena aplastična anemija što znači da mu koštana srž gotovo ne proizvodi eritrocite i trombocite zbog čega mora redovito primati transfuziju. Trenutno se liječi na Rebru, na Odjelu dječje hematologije i onkologije zagrebačkog KBC-a gdje dobiva imunosupresivnu terapiju.

Spas u transplantaciji

Ukoliko mu ta terapija ne pomogne, jedino što mu još preostaje je transplantacija matičnih stanica. Stoga, Filip treba odgovarajućeg donora te on i njegova obitelj pozivaju sve koji mogu da se odu testirati. Obitelj se također testirala, ali nitko nije odgovarajući donor.

Filip je bio zdrav i vrlo aktivan dječak dok ga bolest nije prikovala za krevet.

– Sve je počelo ovog ljeta. Često je znao biti bljeunjav, imao je ponekad i podočnjake, znao je biti umoran i osjećati slabost. Međutim, pošto su bile velike vrućine, a on je svaki dan išao na kupanje pa na nogomet i na druženje s prijateljima, pripisala sam to tome. Mislila sam da mu je možda malo palo željezo i poticala ga da se zdravije hrani. A onda je na Veliku Gospu otišao na hodočašće Gospi Sinjskoj. Od tamo se vratio smožden. Imao je jaku vrtoglavicu, opet je bio jako blijed i govorio je da je jako umoran. Tu sam shvatila da nešto nije kako treba. Odvela sam ga na vađenje krvi – rekla je Marija, prisjećajući se najtežih trenutaka u životu. Dodaje da im je najveći strah u početku bio da je bolest maligna.

Očaj nije prevladao

– Kad smo saznali da nije maligno, pao nam je kamen sa srca. Ali onda, kako sam sve više istraživala o toj njegovoj bolesti, sve me više hvatala jeza. Više nije bilo utješno čak ni to što nije maligno – kaže Marija. Međutim, nikad nije dopustila da očaj preuzme kontrolu. Vratila se pozitivom mišljenju i danas vjeruje u Filipov potpuno oporavak te zajedno sa sinom, neprestano radi planove o tome što će raditi kad izađe iz bolnice, a zezancija između njih nikad ne prestaje.

– Kad mi se žali da hoće ići vani, pokažem mu na bocu infuzije i kažem: “Pa dobro, ponesi bocu i idi”. Tad oboje umiremo od smijeha – kaže Filipova mama koja kod kuće još ima troje djece mlađe od Filipa i supruga. S njima se redovito čuju i svi navijaju za Filipovo što skorije ozdravljenje pošto im iznimno nedosaje. Filip pak navija za Hajduk. Vrijeme u bolnici rado bi kratio gledajući nogometne utakmice, ali kako nema televizora, sluša ih preko radija. Za Filipov je slučaj čuo i nogometaš Marko Livaja, koji inače nije baš aktivan na društvenim mrežama, ali slučaj iz njegovog kraja natjerao ga je da reagira. Na Instagramu se priključio akciji pomoći za Filipa u kojoj sudjeluje Hajdukova zaklada Bilo srce.

Veliki navijač Hajduka

Filipa je posebno oduševilo što je njegov junak, legenda Hajduka Marko Livaja na svome profilu podijelio njegovu priču.

– Kad je Livaja podijelio našu priču, ne mogu vam uopće dočarati koje je to bilo oduševljenje. Kasnije je isto učinio i mladi Bruno Durdov, a Filip mi je ushićeno kazao “Majko, i on je iz Kaštela!”. Utakmice ne propuštamo, ovu nismo uspjeli gledati na televiziji nego smo pratili preko radija, pogledat ćemo je naknadno. Filip Hajduk naprosto obožava pa mu u šali govorim “Moj Filipe, ti i na infuziji za Hajduka” – smije se Marija. A Bili nisu jedini koji žele pomoći Filipu.

To su već učinili sve kolegice i kolege Filipove mame Marije Lemo, koja je zaposlena u tvrtki “Pevex”. Kazala nam je da joj je srce puno zbog nevjerojatnog broja ljudi koji žele pomoći.

– Neizmjerno sam zahvalna svojim kolegama, a priča se sada proširila i po ostalim centrima. Otišli su, svi su se testirali, napravili su čak i plakat te poručili “Srcem i matičnim stanicama za Filipa Lemu”. Ljudi se javljaju, sve ih više odlazi na testiranje. U jednom trenutku si potpuno sam sa svojom borbom, a onda se odjednom pojavi toliko dobrih osoba, a na to je teško ostati ravnodušan, srce mi je puno! Drago mi je da se ljudi javljaju jer ovo ne radim samo zbog svog sina, postoje i drugi kojima je potrebna pomoć – govori majka Marija.

Testiranje je bezbolno

Sam proces testiranja nije strašan, a iz Zaklade Ana Rukavina sve su detaljno objasnili na svojim stranicama.

– U Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica mogu se upisati sve zdrave osobe od 18 do 40 godina. Svi koji se do 40. rođendana upišu u Hrvatski registar mogu biti darivatelji koštane srži ili perifernih matičnih stanica do 60. godine života. Darivatelj koštane srži ili perifernih matičnih stanica može se biti više puta.

Uobičajeno je da se koštana srž ili periferne matične stanice uzimaju samo jedan put. Nakon popunjavanja pristupnice i zdravstvenog upitnika, daje se uzorak krvi (oko 7 ml) u epruvetu i predaje u Zavod za tipizaciju tkiva kako bi se odredili antigeni tkivne snošljivosti. Uzorak krvi za tipizaciju uzima se kao i ostali uzorci koje ste do sada davali za određivanje, npr. krvne slike ili biokemijskih nalaza – pojasnili su, a redovito organiziraju i akcije upisa u registar po svim gradovima u Republici Hrvatskoj.