Još je 1755 neotkrivenih posmrtnih ostataka nestalih u Domovinskom ratu. Većina njih je nestala na području grada Vukovara.

– Kad dijete ostane bez roditelja, naziva se siroče, kada žena ostane bez supruga, ona je udovica. A kad vam umre dijete, vas se nikako ne naziva. To je stanje u koje upadnete i nalazite se u njemu trajno – kazala je jednom majka koja traži svoga sina. A kako nazvati majke koje su u ratu izgubile više sinova i kćeri? Više je takvih, ali samo je jedna bila poznata; nazvali su je ‘majka hrabrost’. No, majka hrabrost bila je i Vukovarka Marija Došen koja je u ratu izgubila tri sina, trudnu kćer, zeta, unuka.. čak devet bliskih članova svoje obitelji, ali njoj za to nikada nitko nije iskazao zahvalu i priznanje. Sve dok nije umrla, 2020. godine, strpljivo je čekala kada će pronaći kosti njenih ubijenih sinova Tadije, Ivana i Martina. No, nije ih dočekala. Tadija i Ivan pronađeni su tek nedavno, u grobnici na deponiju smeća u Petrovačkoj doli. Martina još nema.

Marija Došen. |

Marija je bila udana za Ivana Došena i živjela s njime u maloj kućici na obali Dunava. Sva djeca Došenovih rođena su u toj kućici; tri sina i dvije kćeri. Kada je njen suprug Ivan preminuo, 1967. godine, sama se brinula o malodobnoj djeci. Bio je to težak život za Mariju. Nije slutila da će 1991. godine postati neizdrživo. Naime, ni jedno od njenih petoro djece tragedija nije mimoišla.

Tadija Došen. |

Sinovi su se prijavili u obranu grada čim su počela ratna događanja. Tadija (41) je u to vrijeme bio oženjen Ljiljanom i imao posinka Velibora i kći Almu. Radio je u Borovu, kao i njegov brat Martin (39) koji je također je bio oženjen. Supruga Ljubica rodila mu je kći Tanju koja je u vrijeme rata imala 14 godina. Oboje su i iz ranijih brakova imali djecu. Martin je isto radio u Borovu, kao skladištar. Treći brat Ivan (33) bio je građevinski radnik. Živio je s mamom. Njihova sestra Mirjana (35) imala je tada dvoje male djece i bila je devet mjeseci trudna. Ružica Jakubovski, najstarije dijete Marije Došen, jedina je preživjela strahote Vukovara, ali nije i njen stariji sin Martin Jakubovski Došen, pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade, koji je dva puta teško ranjen, a kada je ubijen imao je 20 godina.
Svi oni ostali su ratovati u Vukovaru, svatko na svoju stranu, osim trudne Mirjane koja je poginula u centru grada 6. studenoga 1991. godine, tijekom minobacačkog napada sa suprotne strane Dunava.

Tada je teško ranjen i njen suprug koji je preminuo nekoliko dana poslije. Zbog neprestanoga granatiranja i nemogućnosti prilaska, Mirjanino tijelo ležalo je na ulici dva dana. Ubijena je tjedan dana prije poroda, a njena djeca, četverogodišnji Igor i sedmogodišnja Jelena, ostala su na skrbi obitelji. Potom je uslijedio niz stradavanja u obitelji Došen. Velibor Vojvodić (20), posinak Tadije Došena, poginuo je pogođen snajperskim metkom u centru grada, mjesec dana prije svog rođendana. Njegovo je tijelo pokušao odvući s ulice Martin Došen kada je dobio snajperski metak u nogu, da bi ponovo Martin bio ranjen 16. studenog, kada je gorila zgrada na Olajnici. Martin je pošao evakuirati civile, ali je ostao zaglavljen na trećem katu zgrade i pri silasku s balkona užetom pao je na beton i zadobio teške ozlijede nogu i kičme, zbog čega je nepokretan završio u vukovarskoj bolnici. U bolnicu je potom dovezen i njegov brat Tadija koji je ranjen u granatiranju, a tu je već bio i treći brat Ivan koji je, vozeći kamion sa streljivom, ranjen na Lušcu.

Stanje nakon pada Vukovara

Nakon pada Vukovara i ulaska vojske JNA u bolnicu, sva tri su brata izvedena iz nje na stražnji ulaz gdje je bilo nekoliko civilnih i jedan vojni autobus. U krugu bolnice, pored svoga oca, bila je i 14-to godišnja Tanja, Martinova kći, kao i njegova supruga Ljubica. Ona je o svim tim događajima svjedočila na beogradskom sudu u predmetu protiv Slavka Dokmanovića.

– Martin je bio nepokretan. Našle smo ga u bolnici 18. studenog, kćerka i ja. Stanje u bolnici je bilo strašno. Martin se jako bojao što će biti sa svima nama. JNA je u bolnicu došla u noći i rekli su nam da ćemo biti evakuirani. Bilo je jutro 20. studenog kad je major Šljivančanin naredio da svi pročitani s liste moraju izaći. Ime mog supruga pročitano je prvo, a odmah iza Tadija i Ivan. Dva vojnika nosila su mog supruga na nosilima kroz stražnji izlaz. Kći i ja smo hodale iza njih. Svuda uokolo je bilo naoružane vojske. Nosila mog muža staviti su pored vojnog autobusa. Nije bilo drugih žena i djece. Vidjeli smo da suprugovog brata Ivana vojnik snažno gura uz ogradu i govori mu da izvadi sve iz džepova. Vikali su ‘sad ćemo pokazati vama ustašama’. Martin mi je rekao da učinim nešto, da odvedem Tanju, ali nisam znala kako. Tražio je da mu skinem sat, lančić i prsten, jer ga je obećao sinu. Vidjeli smo da vojnici vuku za kaput i torbu Ružicu Markobašić, suprugovu sestričnu i govore joj da je ustaška kurva. Odveli su je u autobus, a neki je vojnik meni u ruku dao novac koji je njoj uzeo rekavši ‘uzmite vi ovo, njoj više neće trebati’ – svjedočila je tada Ljubica dodavši kako je čak pitala majora Šljivančanina može li svom suprugu donijeti još neke odjeće, a on joj je odgovorio da mu neće trebati odjeća. Kasnije je odvedena s drugim ženama i djecom i nikada više nije vidjela svog supruga Martina.

Ivan Došen. |

Foto: Privatni album

Nakon ulaska vojske JNA u vukovarsku bolnicu uža obitelj Došen ostala je bez 12 svojih članova.

Svi navedeni odvezeni su zelenim, vojnim autobusom parkiranim iza bolnice, osim Martina Došena kojega na nosilima nisu mogli unijeti u njega, nego su ga doslovno bacili u kamion koji je bio parkiran sa strane. Tanja i njena majka, posvjedočit će kako su među poznatima u vojnom autobusu prepoznale i Sinišu Glavaševića.

Prema jednom iskazu, “pet autobusa s hrvatskim zarobljenicima iz vukovarske bolnice stiglo je u vojarnu tzv. JNA u Vukovaru. Odmah po dolasku autobusa pripadnici JNA, rezervisti i lokalni Srbi počeli su obilaziti oko autobusa prvo prijeteći i vrijeđajući, a zatim su počeli šipkama, lancima i drvenim predmetima udarati po autobusima. U tom metežu, do autobusa su došla dva srpska vojnika i iz jednog autobusa izveli su braću Došen i teško ih pretukli, trećega brata koji je bio ranjen izbacili su iz kamiona. Svu trojicu braće ubacili su u jedan kombi i otišli, od tada se braći Došen gubi svaki trag.

Marija Došen živjela ja sa svim tim ranama do 2020. godine kada je preminula. Prije nje umrlo je i njeno zadnje dijete, Ružica Jakubovski. Oni koji su ostali došli su jučer u Vukovar pokupiti posmrtne ostatke Tadije i Ivana. Martinovih još nema.