Znala sam ući u trgovinu s dječjom odjećom. Bilo je prekrasnih stvari za curice. Gledala sam u to i plakala. Mislila bih: Bože, hoću li ikada doživjeti da joj tako nešto odjenem. Tada si to nisam mogla zamisliti jer je Žana bila toliko bolesna da nije uopće rasla. Imali smo to što smo imali od odjeće i drugo joj nije trebalo, kaže mama Vedrana za svoju kćer Žanu (7) kojoj su prije četiri godine transplantirali srce. Do te transplantacije, Žanin je život gotovo od samog rođenja, visio o koncu. Liječnici su je bili otpisali, a danas je smatraju čudom. Kada dođe na pregled u bolnicu, svi znaju tko je ona.

– Polete joj u zagrljaj i kažu: “Skidaj tu jaknu da te vidim, kako je moguće da si toliko narasla. Ma jesi li to uopće ti, Žana?” Šale se s njom i smiju i ne skrivaju da su zadivljeni njezinim oporavkom – sretna je mama Vedrana. A osmijeh s lica ne skida ni mala Žana. Trčanje parkom koje joj je nekad bilo samo nedosanjani san, sada zaustavi samo na sekundu, dvije, da nam u jednom dahu kaže kako se fenomenalno osjeća.

Jedva čeka polazak u školu

– Moje je srce sada toliko jako da mogu ići u školu. Jedva čekam! Tamo ću imati puno prijatelja i imat ću sve petice – uvjerava Žana.

I mi smo sada potpuno sigurni u njene riječi dok je gledamo kako korača sigurnim korakom, penje se na penjalicu, na ljuljačku, sama se ljulja, skače, bere cvijeće… A nekad to nije mogla. S obzirom da je srčani bolesnik i cijeli život po bolnicama ili doma u karanteni kako ne bi pokupila nikakvu dodatnu bolest iz vanjskog svijeta, Žana nije stekla motoriku kao zdrava djeca. Nikad nije imala ni primjerenu kilažu te joj je tako sićušnoj i nejakoj bilo teško baviti se aktivnostima kao normalna djeca.

Zagreb: Djevojčici Žani transplantirano je srce |

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Ali sada je sve to iza nje. Iako je nedavno izašla iz bolnice jer je imala upalu pluća, adeno virus i koronu u isto vrijeme, sada je prava lavica. Opet se čudesno oporavila i živahnija je no ikad.

Bila je poput grančice

– U bolnici smo završili prije mjesec dana jer je imala temperaturu, a pregled je pokazao sve moguće viruse i bolesti. Stanje je bilo jako opasno za nju. Prijetila joj je transfuzija krvi koja je za nju jako opasna kao i uzimanje jednog lijeka za kojeg su liječnici rekli da će joj ga dati samo u najgorem slučaju. Na svu sreću, ozdravila je nakon 15 dana bez svega toga, a uz pomoć nekih blažih lijekova. Čim smo došli doma, uhvatio ju je nenormalan apetit. Kao da mora nadoknaditi svo to vrijeme koje je slabo jela. Bila je mršava poput grančice. Sada je u samo par dana dobila dvije kile. Usred noći se zna probuditi i traži me špek i čvarke te kruh s masti i paprikom – smije se Vedrana.

Presretna je što će Žana biti, ako se sve ovako nastavi, u savršenoj formi za polazak u školu. O tome je cijela obitelj oduvijek sanjala. Žanini roditelji i tri starija brata, maštali su da će doći dan kada će Žana biti savršeno zdrava i spremna za školu i da će biti kao i njezini vršnjaci.

Naime, Žana se rodila na carski rez, s 3500 grama, a ocjena je bila – čista desetka! Mami Vedrani, kojoj je to bilo četvrto dijete, govorili su da je trudnoća uredna. Međutim, majka je odmah primijetila da je beba plavkasto – sivkaste boje i da diše puno brže nego što bi trebalo. Prijavila je to liječnicima koji su je potom pregledali. Samo četiri sata kasnije, Vedrana je u nevjerici svoju bebu gledala u inkubatoru.

Otkazivali su joj organi

– Sad je već bila potpuno plava, tresla se. U samo par sati toliko se promijenila i propala da nisam mogla vjerovati. Pomislila sam: “Pa ovo nije moje dijete, prestanite me zezati”. Liječnici mi ništa nisu govorili. Osjećala sam se kao da sam se odjednom našla usred najgore noćne more – prisjetila se najtežih dana hrabra Vedrana.

Uskoro je stigla i dijagnoza. Žana ima sindrom hipoplazije srca, odnosno lijeva strana srca uopće ne radi. Stanje joj se pogoršavalo iz trenutka u trenutak. Počeli su joj otkazivati organi i završila je na respiratoru.

– Rekla sam tad: “Bože, uzmi ju samo da ne pati” – kaže Vedrana.

Potom joj se stanje poboljšalo i uspjeli su je operirati u Njemačkoj. Žana je prvi put operirana sa samo devet dana starosti. Operacija je bila uspješna. Sedam dana nakon operacije, Vedrana je Žanu po prvi puta primila u naručje i vidjela joj oči.

S navršenih pet mjeseci, morala je na drugu operaciju. Tada su joj kompletan krvotok presložili. Teško je napredovala jer nije imala puno snage ni za dizanje ni za hodanje. A onda je mama primijetila kad je Žana imala oko godinu dana da je počela oticati i da je sve plavija. Liječnici su na pregledu ustanovili da joj ni druga strana srca ne radi kako treba. Stavili su je na transplantacijsku listu. Na životu su je održavali lijekovima.

Žana je počela kopniti na očigled svojih roditelja Igora i Vedrane te ostale braće. Imala je 3,5 godine i samo sedam kila. Nije mogla više jesti, zaustavila joj se probava, jetra je počela otkazivati, pucale su joj kapilare. Završila je u bolnici, a liječnik je tada rekao mami Vedrani najgoru moguću vijest – da Žana umire.

Telefonski poziv života

I baš tih dana, za koje su mislili da su Žani posljednji, zazvonio je telefon usred noći.

– Rekli su nam: “Imamo srce za Žanu”. Osjećaji su bili dvojaki. Znali smo da je to možda zadnji put da je vidimo ili da je pak novi početak – kaže Vedrana.

Srce je stiglo iz Njemačke i bilo je od nešto starijeg djeteta te je zato bilo i malo veće od Žaninog. Žana ga je sjajno prihvatila. Svake godine ide na biopsiju srca i svake godine je sve u najboljem redu. Obavila ih je već četiri, a Vedrana kaže da nakon pete uredne biopsije to znači da je srce napokon ‘svoj na svome’ i da se više ne očekuju problemi s odbacivanjem.

Zagreb: Djevojčici Žani transplantirano je srce |

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

– Nikad nismo saznali pripada li srce koje Žana nosi dječaku ili djevojčici, ali pošto je strašno zavoljela nogomet, možda pripada ipak dječaku – kaže Vedrana.

Osim nogometa, Žana danas jako voli glazbu i ples, crtanje, a pomalo i rješavanje školskih zadaća s bratom.

Što se škole tiče, Žana je spremna!